Patuljasta patka

Tek od prije nekoliko godina ova patka pobuđuje zanimanje naših uzgajatelja. A njena pojava na izložbama nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
U prošlosti je ova patka korištena kao „mamac“ za divlje patke, u Nizozemskoj i Engleskoj. Gdje su je zvali „Decoy duck“, a sam naziv dolazi od Nizozemske riječi „kooi“ što znači kavez odnosno zamka. Godine 1678. Francois Willurghby napisao je kako su u Engleskoj oponaša Nizozemski način hvatanja divljih pataka u kaveze, pomoću Decoy pataka ( preteča patuljaste patke). Decoy patka bi svojim glasanjem privukla obične divlje patke, koje bi se zaplele u splet mreža ili bi postale dostopne dometu pušaka.
Prve patuljaste patke su bile donekle drugačije od onih koje poznajemo danas, jer se u prošlosti nije pridavala pažnja izgledu, već samoj funkciji ove ptke. Dvije važne karakteristike ove patke pridonjele su njenom izgledu koji se očituje danas. Prva karakteristika je da patka bude grlata, i da se njeno glasanje čuje na što veću daljinu, odatle dolazi i njen naziv u engleskom jeziku „call duck“ gdje riječ „call“ označava poklič, poziv. A druga karekteristika je da patka bude što manja, kako bi se lakše prenosila u kavezima.
Patuljasta patka ili kako je u Njemačkoj zovu Zwergenten, nosi gene koji na potomke prenose patuljasti rast, maleno kratko tijelo i vrat, veliku okruglu glavu, kratak kljun, velike oči i izražene obraze.
Po mnogo toga se razlikuju od svojih predaka Decoy pataka, od kojih su tokom stoljeća dobivene selekcijom, zbog toga što se sve veća pažnja počinje pridavati njihovom vanjskom izgledu, a osnavnoj namjeni „mamca“ više se ne pridaje važnost.
Patuljasta patka je standardiziranu u Velikoj Britaniji, a bila je jedna od četiri pasmine pataka koja je bila opisana u „Standard of Excellence in Exibition Poultry“, 1865. godine. U to vrijeme postojale su dvije opisane varijante patuljaste patke, u bijeloj i divljoj boji. Sve do 1954. patka se slabo uzgaja a u stnardu se navodi kao „rijetka pasmina“, Ponovno je opisana 1971. godine u Velikoj Britaniji opet pod nazivom Decoy patka u bijeloj i divljoj boji.
Njezino točno podrijetlo se još uvijek samo nagađa, ali smatra se da je u Nizozemsku uvezena brodovima iz Azije, a kasnije i u Englesku. Ostale patuljaste pasmine pataka uvezene su u Nizozemsku u 17. stoljeću pa je moguće da je sa njima došla i patuljasta patka. Van Gink u svojoj knjizi „The Feathered World“ iz 1932. navodi kako postoji mogućnost da su patuljastu patku uvezli nizozemski kapetani sa Dalekog Istoka,točnije Japana, pogotovo zbog toga što se patuljasta patka po obliku u mnogočemu razlikuje od divljih pataka koje susrečemo u Europi, prema tome, smatra, da je ta pasmina već odavno postojala u Aziji.
Zbog toga što su je standardzirali i uzgojili u današnjem obliku, često se u standardima kao zemlja odakle potjeću nalazi Engleska, odnosno Velika Britanija.
Ova pasmina pataka nije zahtjevna za uzgoj, vrlo je pitoma, a može se držati na otvorenom bez bojazni da će odletjeti. Ženka sama sjedi na jajima, koja su bijele boje. U dva ciklusa snese oko 30 jaja, a pačiće sama pazi od opasnosti.



Patka je niskog stava, glava je relativno velika, okrugla, može imati kukmu koja je nošena u zadnjem dijelu glave, velika i okrugla. Oči su velike, okrugle, žive, smještene u središtu glave, baza oka je u liniji sa gornjim dijelom korjena kljuna, koji je malen i kratak, najveće dužine do 3,1 cm, postavljen četvrtasto na glavu, obrazi puni. Vrat mora biti kratak i jak. Tijelo maleno, kompaktno, nešto širje i bucmasto, sa punim prsima, rep je nošen gotovo vodoravno. Noge su kratke, smještene na sredini tijela. U Europskom standardu i standardu zemalja Europskog kontinenta, pa tako i u našem težina mužjaka iznosi do 0,9 kg a ženke do 0,8 kg. Dok je u Anglosaksonskim zemljama težina manja i iznosi kod mužjaka od 0,6 do 0,7 kg, a kod ženke od 0,5 do 0,6 kg. Greške koje u uzgoju treba izbjegavati su premaleno, mršavo tijelo, noge postavljene previše unazad što uzrokuje da prsa dotiču tlo. Treba izbjegavati dugačak, tanak vrat, malenu i slabu kukmu, ovalnu ili previše četvrtastu glavu, slabo izražene obraze. Kljun ne smije biti velik i nepravilan. Greška je i prekrupno tijelo.



Danas ih možemo pronoči u čak 17 boja, a mnoge boje su još u razvoju. Kod nas su najzastupljenije u divljoj, bijeloj, smeđe divljoj i srebrnoj boji. Dok postoje još u plavo divljoj, plavo srebrnoj, smeđe srebrnoj, pepeljasto divljoj, plavo pepeljastoj, smeđe pepeljastoj, khaki, crnoj, čokoladnoj, crna/plava/lavandna/čokoladno prugastoj, bijelo crno/plavoj/čokoladnoj i divlje prošaranoj.

Dražen Biličić, uzgajatelj patuljastih pataka i ukrasne peradi, molim ne kopirati i umnožavati tekst ili njegove djelove bez odobrenja autora, tekst objavljen u "Uzgajatelju".