bok svima :D

bok svima ..a sam katarina..imam 12 godina..nova sam na ovom forumu i nadam se da ću se ukopiti..da predstavim svoje pernate ljubimce..imam jednu nimfu..zove riki..1.8. mu je prvi rođendan..jako voli jesti kikiriki i ljubiti se..jako ga volim i on voli mene..imam također 6 zebica..evo priče..prije dvije godine sam kupila dvije zebice..jadnu mušku i jednu žensku..nakon 6 mjeseci boravka u mojoj kući moje dvije zebice(Damir i Silvija) su dobili prva dva mala ptića(Ana i Tea)..kad su ptići malo narasli i kad su počeli sami jesti odvojili smo ih od roditelja..ali roditelji su opet imali mlade..ali ovaj put četiri mlada..dva mužjaka i dvije ženke..sad je u kući bilo tri krletke..jedva smo ih smjestili..nakon 3 mj..opet su dobili mlade i to 6 kmada..anu i teu smo poklonili mojoj teti..a ove druge osvili..naravno treblai smo kupiti jdnu veću krletku za njih šest..a ta krletka je zauzimala puuuno mjesta..pa smo se odluči da i njih poklonimo jer su oni opet imali mlade..ali ovaj put 4..i tako još tri puta po po tri mlada..sve dok se jednog dana jedan maldi nije razbolio..tad smo imali 12 zebica u kući..taj mladi je uginuo još dok je bio u gnijezdu..ostala dva su izašla van..samo je jedan bijeli ostao..zapravo ostala (Biba)..nju sam odvojila od svih..naučila sam ju na sebe..pušatala sam ju iz krletke..i samo povremeno vraćala da ju roditelji nahrane i da malo bude blizu njih..sve dok jednog dana damir (mužjak i tata od svih pitća) se nije razbolio i uginuo..prije negoli je uginuo nahranoi je onog zadnjeg ptića koji je ostao..naravno sa time je i njega razbolio i Biba je uginula..bila sam jako tužna..skoro dva sata sam plakala..ali eto..sad ih imam 6..ona ženka Silvija je zdrava i posebno se brinem o njoj..i još nešto sam zaboravila..prije nešto manje od godinu dana sam išla na satove engleskog jezika..išla sam sa dvijema prijateljicama..hodale smo i pričale..sve dok jedna nije prekinula pričanje i hodanje..na cesti je ležala mala ptičica..one su mislile da je mrtva..a ja sam mislila da je živa..na svu sreću bila je na pješačkom prijelazu..išao je auto..malo je falilo da pregazi maloga ptića..prešla sam preko ceste i sa poda pokupila ptića..bio je još živ..išle smo na engleski i ispičale sve učiteljici i one je mene i ptića odnesla veternaru jer sam ga ja imala u rukama..veterinar nam je rekao da mora biti u kući u nekoj prostoriji da razvije krila..jer je to bio mladi kos..naravno ostao je kod mene..bio je kod mene od utorka do subote..nazvala sam ga Twilco(Tvilko)..kad se oporavio..morala sam ga pusti u prirodu..plakala sam cijeli dan..i pri kraju dana došao je taj trenutak..stala sam ispred kuće i pustila ga..ujutro kad sam se probudila on je stajao isred prozora i čeko me..bila sam sva sretna..nahranila sam ga i napila..i on je ostao živjeti isped moje kuće..u jednom prekrasnom i napušenom dvorišu ima svoju kućicu..svaki mjesec po dva puta mi dođe na prozor..eto..to su moje priče..neznam što bi više napisala..pa neću duljiti..slike od twilca nemam..jer se boji mobitela i fotića..ali od svojih ljubimca imam..kad skužim kako se stavljaju ću staviti slike..naravno ja imam još puuno puuuno ljubimca koji nemaju perije..